fuji

06.08.2009., četvrtak

Sjećanje na Hiroshimu

Japan je obilježio 64. godišnjicu pada atomske bombe na Hiroshimu pozivom na svijet slobodan od nuklearnog oružja.

Gradonačelnik Hiroshime Tadatoshi Akiba pozvao je na mir i podržao poziv američkog predsjednika Baracka Obame da se svijet oslobodi od atomskog oružja.

"Podržavamo predsjednika Obamu i imamo moralnu dužnost djelovati kako bismo ukinuli atomsko oružje", rekao je gradonačelnik, istaknuvši Obamin predizborni slogan "Da, možemo".

Svečanosti je nazočio japanski premijer Taro Aso koji je istaknuo da će se Japan odlučno pridržavati svojih antinuklearnih načela da ne želi proizvoditi, posjedovati niti dopustiti nuklearno oružje na svojem teritoriju.

Deseci tisuća ljudi odali su u 8.15 sati ujutro po mjesnom vremenu minutom šutnje počast žrtvama eksplozije prve atomske bombe upotrijebljene u ratu. Do kraja 1945. od posljedica zračenja umrlo je 140.000 ljudi.

I na kraju priču o Sadako Sasaki i sve što ona ima s time možete pročitati ovdje.

19.04.2009., nedjelja

Tomoe

Tomoe
Ovaj je simbol sveprisutan u budističkim i šintoističkim hramovima diljem Japana. Zove se tomoe, što znači okretanje i cirkuliranje, čime se upućuje na okretanje zemlje. Tomoe je srodan yin yang-u, te ima slično značenje; predstavlja igru sila svemira. Vizualno, sastoji se od isprepletenih 'plamenova' koji podsječaju na zareze.

Najuobičajeniji tomoe ima tri plamena (trostruki ili 'mitsu' tomoe), mada jednostruki, dvostruki ili četverostruki također nisu neuobičajeni. Mitsu- tomoe predstavlja trodjelnu Šinto kozmologiju, te se vjeruje da simbolizira zemlju, nebo i čovječanstvo. A često se povezuje sa šintoističkim bogom rata Hachiman- om.

Tomoe- mon je tomoe koji se koristi kao kamon, odnosno obiteljski znak zamišljen kao grb.

Tomoe
Mitsu ili trostruki tomoe često krasi zidove i zastave Kora Taisha Hrama, a također se često pojavljuje na bubnjevima i na krajevima rubnih crijepova krova.
Neke ga obitelji koriste kao svoj obiteljski grb. Postoje jednostruki, dvostruki (poput Taoističkog yin-yang simbola) ali i četverostruki tomoe- i, ali najčešći su mitsu ili trostruki tomoei koji se povezuju sa Šinto religijom.
Šinto pogledi na svijet često su podjeljeni na tri djela (slično kao kod katolika)- on formira trojstvo; trostruko je strukturiran, što se vidi kroz mnogo aspekata.
Prvo, Bogovi su klasificirani prema dvostrukoj strukturi; postoji bogovi neba i bogovi zemlje. Uz to postoji i zemaljski, ljudski svijet, te se tako stvara trodjelna klasifikacija. A osim toga, Šinto mitologija je podjeljena kroz tri svijeta.
_________

Ako bilo tko zna još kakvu informaciju o Tomoe- u obavezno neka mi javi ^^


10.03.2009., utorak

MANGA [Dio I]

Manga je strip ili printani anime (nekada zvana i komikku) napravljen isključivo u Japanu i u skladu koji je razvijen u Japanu u kasnom 20.- om stoljeću.
U svojoj modernoj formi, manga se pojavila brzo nakon Drugog svijetskog rata, ali ima dužu i kompleksniju povijest u ranijoj Japanskoj umjetnosti.

U Japanu, mange čitaju ljudi svih godina, te su one raznih žanrova i tematika koje uključuju: akciju- avanturu, romansu, sport i igre, povjesne drame, SF i fantaziju, misterij, horror, seksualnost, posao i dr. Od 1950. Manga je postala najveći dio japanske izdavačke industrije koji je Japanu 2006. donio 481 bilijuna yena (oko 4.4 biliuna dolara), a osim toga postala je popularna i širom svijeta.
Mange su uglavnom crno- bijele, mada postoji i nekolicina u boji.

Japanske verzije manga se obično mogu nači u knjigama veličine telefonskog imeneika u kojima se nalaze mnogi manga serijali (jedan 'chapter', ondnosno poglavlje, svake mange koja se nastavlja u slijedećem broju). Ako je neki serijal uspješan može biti objavljen u tankobon- u, knjizi koja se čita od iza prema naprijed. Manga autori (u Japanu se nazivaju mangaka) obično rade s nekoliko asistenata u malenom strudiju, te su povezani s izdavačkim kućama. Ukoliko je manga srijala dovoljno popularan može se i ekranizirati (animacijom) nakon što završi ili katkad čak i za vrijeme njegova trajanja, mada se katkad rade i prema već postoječim anime serijalima ili filmovima.

Izvan Japana, termin manga se odnosi isključivo na stripove objavljene u Japanu. No ipak, mange i stripovi na koja su mange utjecali nastaju i drugdje, osobito u Taiwanu („manhua“), Južnoj Koreji („manhwa“) i Kini, posebno u Hong Kongu („manhua“). U Francuskoj, "la nouvelle manga" je oblik bande dessinée crteža na čiji su stil utjecale japnske mange. U SAD- u, stripovi nalik mangi nazivaju se Amerimanga, 'world manga' (svjetska manga), ili 'original English-language manga' (OEL manga; originalna manga na engleskom jeziku).
____
Hvala Nee-chan!

13.02.2009., petak

Valentinovo/ Bijeli Dan u Japanu

Tonari Valentinovo se slavi 14. Veljače, a 'Bijeli Dan' mjesec dana kasnije, 03. Ožujka. Vjeruje se da je Valentinovo uvedeno u Japan 1958. godine. U Japanu samo žene daju poklone (uglavnom čokolade) muškarcima koji im se sviđaju. Muškarci bi trebali uzvratiti darom mjesec dana kasnije, na Bijeli Dan. Bijeli dan je uvela manufaktura sljezovih kolačića (marshmallow) 1960. Na taj se dan poklanjaju sljezovi kolačići, mada su posljednjih godina popularniji darovi kao što su slatkiši, cvijeće i sl.
Ipak Valentinovo je još uvijek popularnije od Bijelog Dana. 67% žena je ustvrdilo da slavi Valentinovo, dok je samo 45% muškaraca ustvrdilo da slavi Bijeli Dan. Oba su dana najpopularnija među mlađima od 20 godina (75% slavi Valentinovo, 56% Bijeli Dan). Također, Valentinovo je popularnije među samcima nego među ljudima u braku, dok je Bijeli dan popularniji među vjenčanim parovima (51%) nego među samcima (40%). Štoviše među vjenčanim parovima Bijeli dan (51.3%) je popularan gotovo jednako kao i Valentinovo (53.9%).
Naravno, najpopularniji poklon za Valentinovo je čokolada, te tri četvrtine žena (koje slave Valntinovo) daruju čokoladu. Jedan dio žena daje poklon samo jednoj osobim, drugi dio žena daje poklon dvijema ili trima osobama, dok ostale (27%) daruju više od tri osobe. Tri od četiri žene daruju svoje dečke i muževe, 40% daruju prijatelje, 27% kolege ili suučenike, a 24% rođake i rodbinu.
Naprotiv, na Bijeli dan postoji veća varijacija poklona. 33% muškaraca koji slave Bijeli dan na dar daju kekse, samo 11% daje cvijeće, a 55% nešto što nije niti jedno niti drugo. Gotovo polovica daruje dvije ili tri žene, a 29% samo jednu. Ostali (19%) poklone daju više od trijema ženama. Dvije trećine muškaraca daruje svoje djevojke ili supruge. Samo jedna četvrtina daje darove svojim kolegicama i/ili prijateljicama, a samo jedan od deset svojim rođakinjama i rodbini.

_________
Zahvaljujem Nee-chan na pomoći ^^

17.01.2009., subota

Kokeshi lutke

Kokeshi lutke Kokeshi su japanske lutke podrijetlom iz sjevernog Japana. Ručne su izrade, prave se od drva te imaju jednostavno tijelo i veliku glavu s nekoliko tankih naslikanih linija koje definiraju lice. Tijelo je ukrašeno cvijetnim dizajnom i obojano crvenom, crnom ili katkad žutom bojom, te premazano voskom. Karakteristika Kokeshi lutka je to da nemaju ruke i noge. Na njihovom se dnu uvijek nalazi potpis autora.

Podrijetlo imena kokeshi je nepoznato.
U 'Looking for the Lost' Alan Booth sugerira kako bi kokeshi moglo biti fetiš zamjena za neželjenu djecu ubijenu nakon rođenja. Čedomorstvo je bilo uobičajeno u Japanu do 20. –og stoljeća no ipak nije dokazano da ima ikakve veze s Kokeshi lutkama. Budući da sva ranija napominjanja u literaruri datiraju tek od 1965.
Riječ kokeshi je podrijetlom iz Sendai dijalekta, a lutke su poznate kao deko, Kreativne Kokeshi lutkekaideko, dekoroko u Fukashima; kibako, kihohoko, obokko u Miyagi; kangyu i kiningyo u Naruko, mada niti jedna od riječi ne pojašnjava podrijetlo imena. S toga je najjednostvnije objašnjenje da je kokeshi drvena (ki, ko) ili mala (ko) lutka (keshi).

Prve Kokeshi lutke proizveli su Kiji-shi (majstori za drvo) u Shinshi- u, u Togatta/Miyagi Prefekturi iz koje su se tehnike za izradu lutaka proširile u druga područja Tohoku Regije. Vjeruje se kako su lutke izrađene sredinom Edo perioda (1600. – 1868.) kako bi se prodavale ljudima koji su posjećivali tople izvore na sjeveroistoku zemlje.

Dizajn Mii avatara, video igre Nintendo Wii konzole, baziran je na Kokeshi lutkama.

Tradicionalne Kokeshi lutke imaju oblik i uzorak jedinstven području iz kojeg potiču, te se djele u jedanaest tipova: Tsuchiyu, Togatta, Yajiro, Naruko, Sakunami, Yamagata, Kijiyama, Nanbu, Tsugaru, Zao-takayu i Hijioro. Najdominantnije tip je Naruko koja potječe iz Miyagi Prefekture, te se može pronaći u Akita, Iwate i Yamagata Prefekturi. Glavna ulica Naruko boravišta s Kokeshi lutkeToplim Izvorima poznata je kao Kokeshi Ulica i ima trgovina u kojima se prodaju lutke koje su izradili originalni Kokeshi majstori.

Kreativni kokeshi (shingata-kokeshi) omogućuju umjetniku potpunu slobodu koja se odnosi na oblik, dizajn i boju, te se taj princip rada razvio nakon Drugog svijetkog rata (1945.) nisu specifične za niti jedno područje Japana, već se izrađivaći kreativnoh Kokeshi- a obično mogu pronaći u gradovima.

Drvo koje se upotrebljava za izradu je trešnjino zbog svoje tamne boje i izuzetne kvalitete. Koristi se i Itaya-kaede, Japanski javor (i za tredicionalne i za kreativne lutke). Drvo se mora ostaviti da odstoji od jedne do pet godina prije nego li se upotrijebi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.